Ljekovito bilje za bolesti kože

Kantarion - Gospina trava

Kantarion, gospina ili bogorodičina trava, krvavac, gorac, gorčac, (lat.- Hypericum perforatum L.) trajna je biljka visine 30 do 70 cm a raste posvuda: na krčevima, rubovima šuma, sunčanim livadama, tratinama, napuštenim njivama i drugdje. Karakterističnih je listova protkanih mnogobrojnim prozirnim točkicama ( žlijezde napunjene eteričnim uljem ) tako da izgledaju fino izbušeni pa otuda i ime biljci. Na vrhu stabljike cvatu lijepi žuti cvjetovi i s po pet listića ( latica ). Trljanjem cvjetovi ispuštaju krvavo-crveni sok. Biljka cvate čitavo ljeto, najviše u srpnju, a ljekoviti dijelovi nalaze se na gornjoj polovini biljke u cvatu. Za pripremu oni se suše na sjenovitim mjestima i kasnije koriste u ljekovitim pripravcima: eterskom ulju, čaju, vinu i tinkturi. Ljekovitost biljke opisana je već u starom ( Dioskurid, plinije sekund, Galen ) i srednjem vijeku (paracelsus, Kneipp, Flamm, Madaus, Eckstein ).

SASTAV

Mnogobrojne su ljekovite i djelotvorne tvari u gospinoj travi: etersko ulje, ugljikohidrati, bjelančevine, pektinska i miristinska kiselina, vitamin C, gorka tvar, tanin (9-11%), smola, antocijan, crvene boje hiperin i hipericin, karoten, flavonoidi, kolin, fitoserin i tragovi alkaloida. Etersko ulje, izrazito crvene boje, miriše na crnogorična ulja a sadrži kadinen, terpen, azulen i izovalerijansku kiselinu. Flavonoidi heterozidi sadrže hiperozid, rutozid i kvercitrozid.

NAČIN DJELOVANJA

Fenolski spojevi u kantarionu imaju višestruko djelovanje, a najvažnije je njihovo antibakterijsko i antiparazitno djelovanje. Djelatne tvari kantariona učinkovite su u ulju i do 2 godine uz uvjet da se čuvaju u tamnoj boci ili na tamnu mjestu. Njihovo djelovanje je višestruko – smiruju upalne procese, otekline kod povreda (udarci, uganuća, iščašenja…), hematome, umiruju bolove i grčevite spazme unutarnjih organa, čiste rane i krv, stežu rane, zaštićuju organizam od štetne radioaktivnosti, a ukoliko je organizam već ozračen tada tu radioaktivnost uklanjaju.

NAČIN PRIMJENE

Čajni uvarak pije se više puta na dan po uputama te kod mnogobrojnih upalnih i bolnih stanja ( oboljenja ) unutrašnjih organa. Kantarion ulje primjenjuje se lokalno (najviše za masaže, oblozi, kataplazme) i na usta (začin, lijek). Ulje se osobito preporuča u njezi i zaštiti kože koja je osjetljiva (suha, raspucana) te preventivno pri sunčanju.

INDIKACIJE

Na prvom su mjestu njega i zaštita kože u kozmetici i medicini (masaže, suha koža, ragade, ljuskava koža, zaštita od zračenja i sunčanja, prištevi, akne, čirevi, opekotine...). Zatim je korisna upotreba kod rana koje krvare; ozljeda mišića, hematoma, oteklina kod udaraca, uganuća i iščašenja; mnogobrojnih reumatskih oboljenja (upalni reumatizam; degenerativni reumatizam – artroze kralješnice, kukova, koljena, ramena; metabolički reumatizam – giht, te bolnih sindroma ramena i križa-lumbago).

Čaj je koristan kod liječenja upalno-bolnih sindroma dišnog, probavnog, mokraćnog i reprodukcijskog sustava te neuroza, glavobolja, nesanice i funkcionalnih srčanih smetnji.

avia.croadria

NEVEN - cvijet

Sadrži eterično ulje ,triterpenske glikozide,karotinoide,flavonoide i gorke tvari. Jača obrambene snage organizma,djeluje protiv upale i smiruje grčeve (kod ženskih tegoba,smetnji mokračnih puteva,bolesti jetre i žučnog mjehura).Kao oblog pospješuje zacjeljivanje rana ,granulaciju i sprečava upalu.


Terapijska primjena nevena (Calendula officinalis) potječe iz starog Egipta, odakle se proširila u Europu. Neven je bio poznat u svim antičkim kulturama kao ljekovita biljka za liječenje bolesti kože, probavnih organa, upalnih i infektivnih bolesti, kao ljekovito sredstvo protiv žutice, kuge i nekih lakših oboljenja, ali i kao začin i čarobna biljka.
Ime „calendula“ dobiva od latinske imenice „calendae“ (prvi dan u mjesecu), a povezuje se s tim što se cvjetovi otvaraju s izlaskom sunca a zatvaraju sa zalaskom. Inače, u narodu je neven poznat kao barometar za kišu: ako su cvjetovi u jutro zatvoreni tada će u toku dana sigurno padati kiša! Neven, čija je domovina južna Europa, uzgaja se posvuda u umjerenim područjima Europe, u vrtovima, a može se naći i "divlji" uz puteve i plotove. Srodan je s tratinčicom.
Ljekoviti sadržaj: kalendulin, karotinoidi, albumin, likopen, flavonoidi, organske kiseline: jabučna, salicilna, palmatinska, voloksantin, citroksantin, rubiksantin, smole, žuto mastilo, šećer, bjelančevine, encimi, guma, fitosterol, kalcij, sumpor, vitamin A-karotenoid, esencijalno ulje koje sadrži seskviterpenske okside. Droga između ostalog sadrži i puno triterpena: amirine, arnidiol, faradiol. Sadrži 2-5% saponozida.
Neven je, s pravom se može reći, “biljka kože”, jer nema kožne bolesti u kojoj neven ne može pomoći, rabili ga za vanjsku ili unutarnju primjenu i to u liječenju akni, bradavica, cista, čireva, ekcema, psorijaze i seboreje, hemoroida, herpes zostera, fistula, impetiga, kožnih upala, ljuštenja kože, masne kože lica, mastitisa, opeklina, osipa, raznih infekcija kože, urtikarije, rana (gnojnih rana), rana koje teško zarastaju, ugriza i uboda insekata itd.
Macerat nevena (dobiven maceriranjem u nekom biljnom ulju, hladno prešanom nerafiniranom, poput sezama, maslinovog ili makadamijinog ulja) je apsolutno prirodan kozmetik koji štiti i njeguje, kako mladu tako i zrelu kožu. Kožu omekšava, tonizira i vlaži, zbog čega je važan sastojak preparata za njegu kože tijela i ruku.
Neven dakle pomaže kod doslovno svih bolesti, nečistoća, rana i nezdravih stanja kože kao i kod bolesti limfe.
Neven u liječenju vanjskih i unutarnjih oboljenja djeluje tako da:
- pospješuje znojenje,
- pojačava izlučivanje mokraće,
- umiruje grčeve (crijeva, želuca i glatkih mišića),
- uravnotežuje mjesečni ciklus,
- liječi bolesti živaca,
- liječi bolesti unutarnjih organa želuca, jetre i žuči (žučne tegobe!),
- koristi se za razna ispiranja izvana i iznutra, kod povreda, upala i infekcija, dekubitusa i modrica,
- vrlo ljekovito djeluje u liječenju bolesti vena,
- djeluje antikancerozno i to kod rana kože, maternice, želuca i grla...
Za vanjsku uporabu neven koristimo u obliku uljnog macerata (alkoholni macerat se još naziva i tinktura) kod liječenja rana, opeklina i upalnih bolesti kože, ekcema i psorijaze, dekubitusa, modrica, sprečava nastanak ožiljaka itd. Uljni macerat nanosi se na kožu lokalno, najmanje dva puta na dan.
Znanstveno je dokazano da terpenski alkoholi i flavonoidi sadržani u nevenu uništavaju različite bakterije, viruse i gljivice, a osim toga sprječavaju upale.
Kod unutarnje primjene neven uzimamo kao infuz (čaj) ili kao tinkturu kod žučnih tegoba, bolnih grčeva, menstrualnih grčeva, čira na želucu ili dvanaesniku, te s ciljem diaforetičnog i diuretičkog djelovanja.
_________________

Kamilica (Matricaria Chamomilla L.)



Kamilica je jednogodišnja biljka, visine 15-60 cm. Korijen je tanak, vretenast i razgranat. Listovi su naizmjenični, 2-3 puta perasto razdijeljeni, s uskim, linearnim režnjevima. Cvjetna glavica je u središtu žute boje okrunjena bijelim laticama.

Sastavljena je od dvospolnih žutih cjevastih cvjetića u sredini i bijelih jezičastih cvijetića na rubu, pa sve zajedno zapravo čini cvat. Biljka cvate tijekom ljeta, a sabiru se samo cvijetne glavice bez peteljke, i to od svibnja do kolovoza. Najbolje ih je sušiti u sušari, ali dobro je i na platnenoj podlozi na sjenovitom i toplom mjestu. Kamilica je svima dobro poznata ljekovita biljka koja pripada porodici glavočika (Asteraceae).

Vrlo je rasprostranjena i ima je u gotovo cijeloj Europi i Aziji. Raste na livadama, među usjevima te duž puteva na mjestima izloženima suncu. Od njezinih se cvjetova najčešće priprema čaj koji ne služi samo u terapijske svrhe nego predstavlja svakodnevni užitak. Ono što je čini ljekovitom njezino je eterično ulje, poznato već od 16. stoljeća, te tvari poput bisabola, derivata kumarina, flavonskih glikozida i kolina. Beru se žuti zreli cvjetovi kamilice iz kojih se destilacijom vodenom parom dobiva eterično ulje plave boje, za koju je zaslužan kamazulen, glavni sastojak.

Cvjetne glavice (Matricariae flos) sabiru se za vruća i suha dana u podne, odnosno kada je sunce najviše jer je tada količina eteričnih sastojaka najveća, i suše na temperaturi 35°C. Droga ima karakterističan, vrlo ugodan miris.

Široka lepeza primjene

Iako se u narodnoj medicini spominje mnogostruka primjena kamilice, u službenoj medicini zastupljen je samo jedan dio. Kamilica se koristi za vanjsku i unutarnju uporabu kod djece i odraslih u obliku tinkture, ulja, otopine (čaj), praška i obloga. Osim u zapadnoj, upotrebljava se i u drevnoj ajurvedskoj medicini za liječenje problema probave, nervnih poremećaja i izostanka mjesečnice.

Za odrasle se priprema jak čaj od kamilice - dvije žlice cvjetova preliju se sa 3 dl kipuće vode i poklopljeno ostavi stajati jedan sat. Čaj se ne kuha, jer kamilica sadrži hlapiva eterična ulja koja ispare kuhanjem, čime se gubi vrijedan sastojak.

Blagi čaj daje se maloj djeci za umirenje i uklanjanje grčeva.

Najčešće se koristi njezino antiflogističko (protupalno) djelovanje, koje se pripisuje bisabolu i kamazulenu, i to kod raznih upala, za ispiranje usta, rana i čireva.

Važno je i antiulkusno djelovanje na želudac - sprječava nastanak vrijeda i pomaže u njegovu liječenju.

Aktivne tvari apigenin i hernianin zaslužne su za smirivanje grčeva, posebice kod menstrualnih tegoba.

Pozitivno djeluje i na postizanje ravnoteže crijevne flore te kod mučnine i povraćanja.

Eterično ulje kamilice upotrebljava se i u aromaterapiji za ublažavanje simptoma glavobolje, menstrualnih i klimakteričnih tegoba, alergija, kod opeklina, za sniženje temperature i ublažavanje depresije. Dodaje se u kupke, mirisne svjetiljke i koristi za inhalacije u obliku ulja.

Uljni ekstrakt kamilice nalazi se u većini kozmetičkih preparata za njegu kože. Može se pripremiti i kod kuće od maslinova ulja i sušenih cvjetova. Ulje se čuva tri tjedna na toplome mjestu i procijedi, a upotrebljava se za njegu vlasišta, uklanjanje peruti i njegu ispucalih dijelova kože. Pohranjuje se na tamnome i hladnom mjestu.

Od kamilice se pripravlja i tinktura (ekstrakt kamilice u alkoholu), koja se upotrebljava za sprječavanje upalnih procesa u ustima i ždrijelu te pri manjim ozljedama kože.

Rezultati nedavno provedene studije upućuju na dugoročno pozitivno antiupalno i spazmolitičko djelovanje kamilice na organizam s obzirom na to da se nakon primjene količina aktivnih supstancija u tijelu zadržava i do dva tjedna.


preuzeto sa www.poisoncity.hr

Bor (Pinus sylvestris)

Ovo drvo je pored jela najrasprostranjeniji četinar na našim prostorima. često se koristi u narodnoj medicini jer gotovo svi njegovi dijelovi imaju ljekovita svojstva. Iglice bora prepune su vitamina, njegova smola pomaže u liječenju reumatizma, a pupoljci su blagotvorni za grlo.

Iglice bora obiluju vitaminom C i karotenom. Napici od njih preporučuju se za jačanje organizma, imuniteta, za prehlade i u liječenju skorbuta. Koriste se svježe, po mogućnosti odmah po branju, jer se dužim čuvanjem gube njihova ljekovita svojstva.

Pupoljci bora su ustvari njegove šišarke, ali potpuno sazrela i "drvenaste", one nemaju fitoterapeutsku vrijednost pa se koriste samo svježi, mladi, tek iznikli pupoljci. Oni sadrže gorke i aromatične materije. Pupoljci se koriste za liječenje upale grla, kašlja, bronhitisa i katara ždrijela. Kupke od mladih borovih pupoljaka preporučuju se oboljelima od reumatizma i artritisa.

Smola borova, koja se nalazi po kori, obiluje gorkim materijama i eterskim uljem koje sadrži ljekovitu materiju terpentin. U narodnoj medicini preparati od borove smole upotrebljavaju se za liječenje kožnih bolesti. Pri njenoj upotrebi neophodan je oprez i tačno pridržavanje propisanih doza.

Kora bora, zbog ljekovitih taninskih i flavonskih materija se koristi u saniranju otvorenih rana jer brzo zaustavlja krvarenje, a ima i antiseptičko djejstvo. Treba koristiti koru zrelog bora, po mogućnosti sa gornjeg dijela stabla.

Sirup protiv kašlja i bronhitisa

preliti 100 g borovih pupoljaka sa 1/2 l ključale vode i držati na toploj ringli oko 2 sata. Za to vrijeme razmutiti 200 gr šećera u 1/2 l vode i kuhati dok se ne dobije gust sirup. Procijediti borove pupoljke i dodati ih sirupu. Uzimati prije obroka, ujutro i uvečer po kašiku, polahko otapati u ustima.

Kupka za reumatizam i kožna oboljenja

Dvije šake borove smole sipati u litar vode, ostaviti pola sata, a nakon toga prokuhati5 minuta, procijediti i dodati u kadu sa toplom vodom. izaći iz kupke kada voda postane mlaka.

Izvor djuliman

___________________________________

EKCEMI, LIŠAJ I PSORIJAZA

LOSION OD IGLICA BORA
Iglce običnog, šumskog ili bijelog bora (Pinus silvetris) sadrže eterično ulje i smolu, a koji su antiseptičko i dezinfekcijsko sredstvo te prastaro ljekovito sredstvo protiv upalnih oboljenja kože.
6 žlica svjžih iglica bora
1 dl 70%-tnog alkohola - 1 dl destilirane vode
2 žlice neslanog malaca ili svinjske masti
Iglice bora sitno narezati, preliti alkoholom i destiliranom vodom, te dobro protresti. Nakon što zatvoreno odstoji 7-10 dana, uz svakodnevno protresanje, tekućinu procijediti. U tekućinu umiješati neslani maslac ili svinjsku mast, te snažno miješati kako bi se dobio losion. 2-3 puta na dan losion nanijeti na oboljeli dio tijela, a navečer isprati toplom vodom ili čajem od kamilice.

Bor (Pinus sylvestris)

Ovo drvo je pored jela najrasprostranjeniji četinar na našim prostorima. često se koristi u narodnoj medicini jer gotovo svi njegovi dijelovi imaju ljekovita svojstva. Iglice bora prepune su vitamina, njegova smola pomaže u liječenju reumatizma, a pupoljci su blagotvorni za grlo.

Iglice bora obiluju vitaminom C i karotenom. Napici od njih preporučuju se za jačanje organizma, imuniteta, za prehlade i u liječenju skorbuta. Koriste se svježe, po mogućnosti odmah po branju, jer se dužim čuvanjem gube njihova ljekovita svojstva.

Pupoljci bora su ustvari njegove šišarke, ali potpuno sazrela i "drvenaste", one nemaju fitoterapeutsku vrijednost pa se koriste samo svježi, mladi, tek iznikli pupoljci. Oni sadrže gorke i aromatične materije. Pupoljci se koriste za liječenje upale grla, kašlja, bronhitisa i katara ždrijela. Kupke od mladih borovih pupoljaka preporučuju se oboljelima od reumatizma i artritisa.

Smola borova, koja se nalazi po kori, obiluje gorkim materijama i eterskim uljem koje sadrži ljekovitu materiju terpentin. U narodnoj medicini preparati od borove smole upotrebljavaju se za liječenje kožnih bolesti. Pri njenoj upotrebi neophodan je oprez i tačno pridržavanje propisanih doza.

Kora bora, zbog ljekovitih taninskih i flavonskih materija se koristi u saniranju otvorenih rana jer brzo zaustavlja krvarenje, a ima i antiseptičko djejstvo. Treba koristiti koru zrelog bora, po mogućnosti sa gornjeg dijela stabla.

Sirup protiv kašlja i bronhitisa

preliti 100 g borovih pupoljaka sa 1/2 l ključale vode i držati na toploj ringli oko 2 sata. Za to vrijeme razmutiti 200 gr šećera u 1/2 l vode i kuhati dok se ne dobije gust sirup. Procijediti borove pupoljke i dodati ih sirupu. Uzimati prije obroka, ujutro i uvečer po kašiku, polahko otapati u ustima.

Kupka za reumatizam i kožna oboljenja

Dvije šake borove smole sipati u litar vode, ostaviti pola sata, a nakon toga prokuhati5 minuta, procijediti i dodati u kadu sa toplom vodom. izaći iz kupke kada voda postane mlaka.

Izvor djuliman

___________________________________

EKCEMI, LIŠAJ I PSORIJAZA

LOSION OD IGLICA BORA
Iglce običnog, šumskog ili bijelog bora (Pinus silvetris) sadrže eterično ulje i smolu, a koji su antiseptičko i dezinfekcijsko sredstvo te prastaro ljekovito sredstvo protiv upalnih oboljenja kože.
6 žlica svjžih iglica bora
1 dl 70%-tnog alkohola - 1 dl destilirane vode
2 žlice neslanog malaca ili svinjske masti
Iglice bora sitno narezati, preliti alkoholom i destiliranom vodom, te dobro protresti. Nakon što zatvoreno odstoji 7-10 dana, uz svakodnevno protresanje, tekućinu procijediti. U tekućinu umiješati neslani maslac ili svinjsku mast, te snažno miješati kako bi se dobio losion. 2-3 puta na dan losion nanijeti na oboljeli dio tijela, a navečer isprati toplom vodom ili čajem od kamilice.