Analne vrećice

Analne vrećice

Analne vrećice su parne invaginacije kože locirane sa svake strane anusa i to između unutarnjeg i vanjskog mišića anusa. Svaka analna vrećica ima izlaz na površinu kože u obliku uskog kanala koji se otvara na mjestu gdje sluznica anusa prelazi u kožu. Vrećice su okružene velikim brojem lojnih i apokrinih žlijezda koje izlučuju smeđi, mastan sekret izuzetno neugodnog mirisa. Smatra se da taj miris igra ulogu u socijalnom životu pasa. Pomoću tog mirisa psi se međusobno raspoznaju, odnosno služi kao svojevrsna osobna karta svakog psa. Sadržaj analnih vrećica ima i obrambenu ulogu sličnu onoj dobro poznatoj u tvorova. Analne vrećice imaju i mačke, samo što je kod njih izvodni kanal lociran nešto dalje od anusa.

Zdrave životinje prazne sadržaj analnih vrećica prilikom defekcije. Promjena u količini sekreta, njegovoj konziostenciji te mekana stolica mogu izazvati prenapunjenost analnih vrećica koje su tada sklone infekciji i upali. Obično prvo nastane impakcija analnih vrećica, zatim upalni proces koji vodi u nekim slučajevima do formiranja abscesa. Simptomi su vrlo slični kod svih problema sa analnim vrećicama. Pas se sanjka po guzi, nastoji se lizati, u hodu često sjeda, ponekad se javlja otežana defekcija a analne vrećice nabreknu.

Liječenje je u pravilu konzervativno. Ovisno o situaciji veterinar će procijeniti kakva je terapija potrebna. U nekim slučajevima kada se upala analnih vrećica ponavlja više puta, potreban je operativni zahvat kojim se odstrani kompletna analna vrećica. Osim upale na analnim vrećicama mogu se razviti tumori i u tom slučaju je terapija isključivo operativna. Najčešće se radi o malignim tumorima, pa se operativni zahvat u tim slučajevima preporuča što prije.

Naglasila bih i to da se analnim vrećicama pripisuju svakakva druga "svojstva" i često ih se optužuje za razno razne promjene na koži, upale uha i slične stvari, No, kožni problemi zbog analnih vrećica locirani su uvijek oko korijena repa, oko anusa i na samom repu, a nikako na njušci, glavi ili pak vanjskom ušnom kanalu.

Nemojte sami prazniti analke jer nestručnost tiskanje također može izazvati upalu. Prepustite to stručnjacima.

Autor: Tamara Ferari-Miškulin, dr.vet.med.
Izvor: www.ritelefax.hr

Upala analnih vrećica

Poznato je da u cijelom nizu mogućnosti međusobne komunikacije psi iskazuju kontakt i lučenjem mirisa. Mirisne žlijezde sa svojim adneksima (mirisne ili analne vrećice i izvodni kanali) lučenjem mirisa, u pasa su, nazovimo to tako, organ međusobne komunikacije i identifikacije. Analne vrećice su u svih mesoždera pa tako i u pasa smještene postranično od završnog crijeva, odmah uz analni otvor. One se fiziološki, aktom defektacije prazne ukoliko je stolica dovoljno konzistentna.

Tako će kronično nekonzistentna ili pak proljevasta stolica biti uzrokom smetnji u pražnjenju analnih vrećica. Prekomjerno lučenje sekreta uz istodobno nedostatno pražnjenje dovodi do različitih oboljenja. Osim toga, predugački ili preuski i zavinuti izvodni kanali mogu biti uzrokom otežanog pražnjenja kao i opstipacija kanala zgrušanim sekretom. Posljedica opisanih stanja je upala analnih vrećica s posljedičnim stvaranjem apscesa širenjem upalnog procesa u okolno tkivo.

U podlozi upale analnih vrećica, koja može biti uzrokovana svim gore navedenim stanjima, je retencija sekreta koji se kao zgusnuta masa skuplja u šupljinama vrećica i tako se širi. Često uz to nastupi i gnojna infekcija. Masa tog sekreta se rastvara. Sluznica analne vrećice upalno se promjeni i razgradi, pa tako stvaranje apscesa s fistulom komplicira bolest. Jak svrbež uz nemir životinje koja oblizuje anus i stražnjim se dijelom skliže po podu. Pri tome životinje izbjegavaju defekaciju ili defeciraju u malim količinama, što je uvijek jako bolno.

U veterinarskoj ambulanti svakako treba potražiti pomoć za oboljelog psa. Svježi akutni slučajevi mogu se riješiti manualnim istiskivanjem nakupljenog sekreta. Taj se postupak često mora ponoviti nekoliko puta. U kroničnim slučajevima liječenje se sastoji u pražnjenju vrećica i ispiranju određenim lijekovima. Postoji li već apsces, mora se učiniti incizija. Ponekad se naiđe i na slučajeve uzastopnih recidiva kada se kao jedina mogućnost nameće totalno odstranjenje obje promjenjene analne vrećice i njihovih izvodnih kanala.

Današnja saznanja u dermatologiji upućuju na vrlo usku povezanost retencije sekreta i upale analnih vrećica s nizom promjena na koži koje uključuju svrbež, kao i sve oblike primarnih i sekundarnih kožnih promjena sve do dubokih gnojnih promjena u posebno zapuštenim slučajevima. Osim toga i pojavu alergija i nespecifičnih prurigioznih dermatoza u toj regiji kao i u lumbosakralnoj svakako treba povezati sa smetnjama u pražnjenju analnih vrećica, posebno u slučajevima istovremenog postavljanja dijagnoze.



Bolesti analnih vrećica u pasa

Uvod

Analne vrećice su parna uvrnuća kože smještena između unutarnjeg i vanjskog analnog sfinktera. Oba su povezana sa površinom preko kanalića koji se otvara na prijelazu sluznice u kožu anusa. Često se analne vrećice nazivaju i analnim žljezdama, što je potpuno krivi termin. Prava funkcija analnih vrećica nije poznata i nisu neophodne za dobro zdravlje psa.

Patogeneza

Većina svake pojedine vrećice prošarana je sa velikim masnim žljezdama, a dno svake vrećice ispunjeno je brojnim apokrinim žljezdama. Ukupan sekret ovih žljezda je smeđkasta, uljna tekućina sa karakterističnim neugodnim mirisom. Miris odnosno izlučevina vjerojatno imaju funkciju u socijalnom prepoznavanju i hijerhiji između pasa. Normalno, defekacija izaziva pritisak na analnie vrećice i pražnjenje određene količine sekreta. No, promjena sastava, prekomjerna količina sekreta, promjena mišičnog tonusa, ili fekalne forme može izazvati prepunjenje vrećica, začepljujući tako kanaliće, što tada dovodi do fermentacije sadržaja, upale i infekcije. Najčešća prisutna flora u normalnim, a tako i abnormalnim analnimm vrećicama je Malasezia pachydermatis.

Abnormalnosti analnih vrećica izazivaju svrbež, bol i nelagodu kod životinje, pa su glavni simptomi promjena na analnim vrećicama struganje anusa, tzv."sanjaknje", lizanje, grizenje, te posljedično i akutni vlažni dermatitis od samoozljeđivanja okolnog područja.

Inficirane analne vrećice su žarište infekcije za razne druge promjene. Smatra se da se lizanjem analnog područja može prijenjeti infekcija u usnu šupljinu izazivajući tako tonzilitis i faringitis, pa neki veterinari smatraju da će liječenje biti uspješno samo ako se istovremeno liječe oba zahvaćena područja, analne vrećice i farinks

Bolesti analnih vrećica češće se javljaju u manjih pasmina pasa (ispod 15 kg), osobito Pudla, Čivava, Koker i Špinger spanijela. Rijeđe se javljaju u Njemačkih ovčara i velikih pasmina. Ne postoji spolna ili dobna predispozicija.

Klinički znakovi

Povećane vrećice mogu se opipati lateralno i dolje od srednje točke anusa (na 4 i 8 sati). Lokalizirano crvenilo, natečenje, bol i posljedična ruptura sa cijeđenjem sekreta akutno inficirane vrećice, mogu se javiti na 1-2 cm lateralno od anusa. Ako se javi apses, on je obično jednostran i traje oko 7-10 dana. Začepljenje i kronične upale traju dugo (nekoliko mjeseci) sa mnogobrojnim izmjenama mirnog i upalnog stanja.

Liječenje

1. ZAČEPLJENJA
Začepljenja u pasa imaju tendenciju rekurencije. Analne vrećice u tim slučajevima trebale bi se nježno, ali detaljnjo ispražnjavati. Ovo će se možda morati ponavljati nekoliko puta u tjednim intervalima i to na način da se analna vrećica lagano masira između palca i kažiprsta. Sekret je obično masan, smečkasto-žut ili crn. Ako se zažepljenje učestalo ponavlja, treba izvršiti ispiranje kao kod upale.

2. UPALE
Kronično upaljene vrećice : treba tretirati kao bilo koju drugu upalu - ispiranjem antibiotskom otopinom, koje ne treba biti kirurški izvedeno. No, zbog osjetljivosti područja preporuča se napraviti zahvat u laganoj anesteziji i isprati obje vrećice detaljno sa Ringerovom otopinom. Kao tekućine za ispiranje mogu se koristiti cerumeonolitici , kao na pr. hexamethyltetracosane. Nakon što je vrećica detaljno isprana, vrlo je važno aplicirati antibiotsku kremu, otopinu nitrofurazona, ili losion sa antibiotikom i kortikosteriodom u cerumenolitičkoj bazi. Ovo se može ponoviti za 5-7 dana. Ako su u pitanju gljivice treba koristiti otopine koje sadrže nystatin. Ako se kronične upale ponavljaju, preporučljivo je kirurško odstanjivanje analnih vrećica.

Akutna upala analnih vrećica (apces) : mora se tretitati sa otvorenom incizijom na mjestu lokalizacije i kiretažom uz aplikaciju 5-7% otopine joda (Lugolova otopina). Zaraštanje je u obliku granulacije. Ako se apces ne može izlječiti ovom metodom, ili se često ponavlja indicirana je kiruška ekscizija.

Larissa Steinberger, dr.vet.med.

Upala mirisnih žlijezda (analnih vrečica) pasa

Autor: Nenad Kršul, dr.vet.med. 091/2341222
Thursday, 14 December 2006

U našem, ljudskom društvu uobičajeno je koristiti osobne dokumente za dokaz identiteta. Da bi takve dokumente dobili moramo dati potpis i otisak prsta. Popisom svjedočimo i u banci, u dućanu plaćajući čekom, u hotelu iznajmljujemo li sobu, poštaru primajući pošiljku...

Dakle potvrđujemo da smo upravo mi to učinili, to htjeli, ili tu bili. Životinje ne pišu ali potpis imaju.

Potpis je mirisan, a čita se nosom. Mirisna tekućina stvara se u mirisnim žlijezdama, a njih neki nose uz rogove, neki nad okom, neki na nogama, a neki na skrivenijim i intimnijim mjestima kao psi i mačke. Njihove mirisne žlijezde smještene su na samom prijelazu ravnog crijeva ka čmaru. Oblikovane su kao dvije kesice, svaka s jedne strane, u stjenci crijeva. U njima se nakuplja mirisna tekućina. Prilikom vršenja velike nužde izmet pritisne kesice i iz njih istisne tekućinu kroz kratke izvodne kanale napolje, u sam završetak crijeva. Ako pažljivo i indiskretno promatramo ljubimca za vrijeme vršenja velike nužde često možemo primijetiti nekoliko kapi tekućine neposredno prije ili na kraju stolice. To je tinta potpisa kojim svjedoči svakom čitaču da je on tu bio.
Divljim suvrsnicima, ili divljim predcima takav bi potpis značio: "Dolaziš na moje područje, dobro se čuvaj!". Danas, na svu sreću, izgubio se prijeteći ton ali i dalje predstavlja potvrdu prisustva na nekom području.

U pravilu žlijezde se prazne same i ne pričinjavaju nikakve teškoće ali ponekad bude potpuno drugačije. Naime, žlijezda, ukoliko bude upaljena, čemu može biti više uzroka, izaziva karakterističnu alergijsku reakciju u organizmu, a manifestira se najčešće kao upala kože. Znaci su jaki svrbež, gubitak sjaja dlake, prorjeđenje dlake, pogotovo u području oko korijena repa i po križima, mogu se pojaviti kvržice po koži, krastice pa I vlažni ekcem. Ako takvo stanje potraje dugo moguće je da sadržaj upaljene i začepljene žlijezde prodre na površinu stražnjice sa strane čmara poput sadržaja čira pa se kroz novonastale otvore ( fistule ) cijedi van.

Često u početku, vlasnici, znakove ovakvog bolesnog stanja pripisuju prljavosti životinje te ju kupaju, zatim buhljivosti (koja zaista pogoršava stanje) pa ju praše insekticidnim prašcima. U svari, dok se ne izliječi upala žlijezda neće biti poboljšanja stanja. Manualno pražnjenje žlijezde je u lakšim slučajevima upale mirisnih ( analnih ) žlijezda može biti dovoljno ali ukoliko se razvije teža upala popraćena težim promjenama na koži neophodno je složenije liječenje.

Najčešći uzroci upale su prekomjerno nakupljanje sekreta zbog premekane stolice koja ne može dovoljno jako pritisnuti kesice da ih isprazni ili prekomjerno stvaranje sekreta zbog prejakog podražaja na lučenje sekreta u gradskoj sredini gdje je vrlo veliki broj pasa na maloj površini.
Kod nekih su pak žlijezde tako položene da se teže prazne. Kod nekih učestalo pojačano punjenje žlijezda nastaje kao posljedica neke druge alergije, na pr. alergije na neku namjernicu ili ubod buhe …a kod nekih se radi o urođenoj sklonosti.

Svakako treba naglasiti da je učestalo manualno pražnjenje analnih kesica kod životinja koje ne pokazuju znakove njihove prepunjenosti i upale bespotrebno, a može izazvati i upalu žlijezde jednostavno zbog puke mehaničke iritacije. No treba naglasiti I to da odlaganje pražnjenja u slučajevima kada životinja pokazuje znakove bolesti može dovesti do brzog pogoršanja stanja, uvećati patnju životinje, otežati liječenje, produžiti ga i povećati izdatke za liječenje.
Nemoguće je uopćeno reći kroz koliko bi vremena trebalo prazniti žlijezde da bi se preduhitrila bolest, jer je svaki pas zasebna jedinka i dužina vremena od pražnjenja do pražnjenja se mijenja.

Vlasnik treba voditi računa o prehrani svog ljubimca, te na taj način osigurati dovoljno čvrstu stolicu kao prvi preduvjet izbjegavanja opisanih tegoba.

Ukoliko se teškoće ipak pojave, najbolje se je posavjetovati s veterinarom.