Pelargonija

Biljka potječe iz južne Afrike. Postoji više vrsta a među najpopularnijim pelargonijama su zonale (uspravna) i peltatum (viseća). Ova se biljka može uzgajati i u stanu ali bolje napreduje na otvorenom. Pelargonija grandiflorum osjetljivija je vrsta i zato prikladnija za uzgoj u zatvorenom. Ljeti podnosi visoke temperature dok zimi taži oko 15C. Traži puno svjetla, može podnesti i direktnu sunčevu svjetlost i ne smeta joj propuh. Potrebno ju je zalijevati svaki drugi dan, ljeti ako su velike vrućine i svaki dan dok je zimi dovoljno jednom u 10-ak dana. Između dva zalijevanja dobro je pustiti zemlju da se prosuši. Cvjeta od proljeća do jeseni. Cvjetove treba odstranjivati kad se posuše. Na taj se način produljuje period cvjetanja. Presađivanje je najbolje obaviti u proljeće ili ljeto te kroz ljetni period dodavati tekuće gnojivo svakih 10 dana. Razmnožava se reznicom koja se posadi u zemlju te drži na osvjetljenm mjestu. U tom periodu dok se ne zakorijeni zalijeva se malo.

Ako listovi žute premalo ste zalijevali no ako primijetite truljenje na dnu stabljike zaražena je gljivicama zbog pretjeranog zalijevanja.Voli sunce, slabije cvate u sjeni. Ovo je otporna biljka, podnosi vjetar i kišu (osim sorte s punim cvjetovima koja je osjetljivija na kišu).

Neke vrste (P. graveolens) koriste se u kozmetičkoj industriji za proizvodnju parfema. Također postoje vrste mirisnih pelargonija (limun,menta miris ruže te mirisi raznog voća) te pelargonije ukrasnog lišća. Cvjetovi mogu biti bijeli, rozi, ružičasti, crveni a krajem 2006-e godine na tržištu su se pojavile i žute pelargonije.

tekst preuzet sa www.biljoljupci.com, a slike sa www.bredband.net, www.fotosearch.com